Priča o riječkoj Šibenčanki Biljani Šantić, samohranoj majci troje maloljetne djece, koja se bori za život nakon što joj je rutinska upala uha uzrokovala edem mozga potresla je cijelu Hrvatsku nakon što je to objavio HRT. Njezina obitelj, kolege i prijatelji pokrenuli su humanitarnu akciju preko stranice EU-Fundraising i na Facebooku. Napravili su stranicu “ Za Biljanu – mamu lavicu”. Ljudi su nevjerojatni, pomažu, dižu nas... Prezahvalni smo, poručuje Tomislav Suvajec, Biljanin brat.
– U jednom trenutku smo razgovarali o svakodnevnim stvarima, a već u sljedećem se borila za život. Sve se dogodilo u tri dana, ispričala je njezina i kolegica Ivana Luburić Juras.
Nakon hitne operacije kojom joj je uklonjen dio kosti lubanje, Biljana je završila na rehabilitaciji u Krapinskim toplicama. No ondje, kako tvrdi obitelj, planiraju njezin otpust već 7. srpnja jer procjenjuju da joj više ne mogu pomoći.
Prva linija pomoći - roditelji
– Desna strana joj je paralizirana, ne može govoriti jer ima traheostomu, hrani se preko PEG sonde. A mi smo na sto muka, kaže njezin brat Tomislav Suvajac, koji uz troje djece živi u podstanarskom stanu.
Prva linija pomoći su im 80-godišnji roditelji. No to nije dovoljno. Obitelj se povezala s privatnom poliklinikom za neurorehabilitaciju i domovima za nemoćne, ali cijena odgovarajuće skrbi je visoka.
– Pokrenuli smo humanitarnu akciju preko stranice EU-Fundraising i na Facebooku napravili stranicu “Biljana – mama lavica”. Ljudi su nevjerojatni, pomažu, dižu nas... Prezahvalni smo, poručuje Tomislav.
Zdravstveni i socijalni sustav zakazuju kad su najpotrebniji!
Već godinama udruge za zaštitu prava pacijenata upozoravaju da je naš sustav nedovoljna podrška najtežim pacijentima.Ovo nije izoliran slučaj. Udruga “Nismo same” godinama upozorava da zdravstveni i socijalni sustav zakazuju upravo kada su najpotrebniji.
– Pacijenti koji su otpušteni kući u teškom stanju nemaju nikakvu podršku. Sve pada na obitelj, prijatelje i dobre ljude, istaknula je dopredsjednica Udruge Goranka Perc.
A upravo uz njihovu pomoć Biljana započinje svoju borbu. Najveća želja i njezine obitelji jest - da opet stane na svoje noge i zapjeva djeci.
Njezin brat o svim pomacima redovlno obvještava članove Facebook grupe "Za Biljanu - mamu lavicu", Tako je napisao:
Dragi Vi prekrasni ljudi
eto kasno sinoć smo se vratili sa dječicom mame lavice nazad u Rijeku,
pa je sada pravo vrijeme da saznate dojmove s putovanja i cjelokupne prebitne misije..
Možda su neki od Vas prekrasnih ljudi očekivali hrpu slika i videa,
no to nije bila naša misija, nismo išli tamo radi slikanja i naslikavanja,
nego da skupa s dječicom dozovemo i prizovemo svijest mame lavice,
da joj damo snage da se bori za dalje, da nauči hodati i pričati,
da mi pričamo svaki dan s doktorima i sestrama, upijamo informacije,
te u konačnici da uljepšamo dječici te (ne)zgodne dane
Nabrajati ću samo lijepe vijesti i priče, dakle samo pozitiva, ima ih dosta, a i da ne smaram:
Prvi dan tijekom putovanja (kao veliki booster) smo doznali fantastičnu vijest!
A TO JE DA JE MAMI LAVICI SKINUTA TRAHEOSTOMA (KANILA) I DA SADA SAMOSTALNO DIŠE 
Dakle jedna cijev manje, jaaaaaako puno gnjavaže oko nje je samim time nestalo,
dobila je s time sve preduvjete da počne pričati i da može normalno jesti i piti
Ostao je peg (druga cijev), koja se isto može skinuti kad bude sve normalno jela i pila na usta.
Kako ste vidjeli na tom jednom videu šta sam snimio,
mama lavica je imala fantastičnu reakciju na svoju djecu
Također su i djeca imala jednako dobru reakciju na prvi susret sa svojom mamom
Tu moram naglasiti, da smo dječicu prethodno senzibilizirali na taj susret,
na način da smo organizirali nekoliko polusatnih video konferencija s mamom.
Puno smo pričali s njima i bodrili ih i hrabrili da će sve biti ok, pa je uistinu i bilo tako.
Drugi dan je u sobi već bila totalno opuštena atmosfera,
dječica su žlicom hranili svoju mamu kašicama,
isto kako je mama nekad hranila njih dok su bili mali.
Cure su puštale maminu omiljenu glazbu na mobitel i pjevale joj u karaoke stilu.
Treći dan sam prvo prošao edukaciju stavljanja sestre na kolica i vraćanja sa kolica u krevet.
Pa su joj cure nalakirale nokte na rukama i nogama, dobila je i nužnu šumsku depilaciju.
Izveli smo je konačno malo na Sunce i u parkić.
Mama lavica je isto kao nekada, gledala svoju dječicu kako se igraju u parkiću.
Četvrti dan su joj cure napravile kompletan kozmetički tretman lica,
našminkale ju, sredile obrve, namazale lice i slickale kompletno,
sad je već bila kao nova u parkiću 
hrabrili smo ju, da je već sad spremna za novog frajera
Mama lavica je jako jako voljela ići na kave,
pa smo je s dječicom zadnji dan još odveli na kavu u kafić.
Prva posjeta kafiću nakon skoro sedam mjeseci ležanije u krevetu,
opet smo joj izmamili onaj veliki osmjeh i hrpu sreće na lice 
Svo to vrijeme sam gledao kako da maksimalno uljepšam dječici boravak u Krapinskim Toplicama.
Odveo sam ih u Aqua Park, u shoppinge da biraju što žele da im kupim, na izlet u Mariju Bistricu,
te na povratku još u Zagreb u Zoološki vrt, jer nisu nikada u zoološkom bili
Za kraj bi istaknuo još jednu prekrasnu priču..
Dakle naši domaćini Gordana Šturman i Mladen Šturman
Bože kakvi prekrasni ljudi
Dva puta sam ih čuo telefonski u životu i nikada se prije nismo vidjeli.
Dali su nam besplatno veliku i prakrasno sređenu vikendicu na korištenje.
Na lijepoj padini iznad njihovog vinograda, sa prekrasnim pogledom.
Stalno nam kuhali, pekli, nosili doručke, voće, piće i potrepštine.
Družili se ugodno s nama navečer, preko dana nam čuvali djecu kad zatreba.
Dali da si ponesemo u Rijeku hrpu domaće hrane i pića.
Ujedno baš nikako nisu htjeli uzeti ni onu sirotu poklon vrećicu što sam im iz Rijeke donio.
Za kraj i rastanak sam im praktički kroz suze rekao:
Da ima više takvih prekrasnih ljudi poput Vas, svijet bi bio puno ljepše mjesto
