Energane nisu bauk, već nužnost, a prva u RH mogla bi niknuti do 2032., što bi bilo u skladu s nacionalnim Planom gospodarenja otpadom za razdoblje 2023. – 2028. koji kao jedan od ciljeva navodi da do 2035. na odlagalištima otpada može biti odloženo samo 10% mase ukupno proizvedenog komunalnog otpada. Taj cilj zagovara i Europska komisija kako bi se uravnotežili troškovi odlaganja i obrade otpada, kazao je na jučerašnjoj konferenciji Poslovnog dnevnika Mirko Budiša, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša ne spominjući gdje bi za energana trebala biti.
O temi je li Hrvatska spremna za ispunjenje zacrtanih planova po pitanju održivog gospodarenja otpadom, na panelu Energane (ni)su bauk raspravljali su Robert Podrug, predsjednik Uprave Centra za gospodarenje otpadom Bikarac, Dino Perović, savjetnik direktora trgovačkog društva za gospodarenje otpadom Eko, Aleksander Mirt, direktor javnog poduzeća Energetika Celje te Mirko Budiša, zamjenik direktora iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Poznato je da je Grad Šibenik inicirao da se energana gradi na Bikarcu s obzirom na benefite koje bi dobio Šibenik iako svi tako ne misle, pa su glasni i protivnici gradnje energane na toj lokaciji li energane općenito. Nije dugo trebalo čekati da se za nju zainteresira Zadar pa je tako Dino Perović, savjetnik direktora trgovačkog društva za gospodarenje otpadom Eko iz Zadra jučer izjavio kako bi „u izgradnju energane unutar CGO-a Biljane Donje mogli ući sa Šibenikom, no sve je na ‘dugom štapu’ zbog dugotrajne procedure izgradnje. Ispada da takve projekte ne možete realizirati u manje od deset godina”. Šibenik je međutim spreminiji za gradnju prve energane u Hrvatskoj i ima šansu ponviti svoje prvenstvo koje je imao u prošlosti kada je prvi imao izmjeničnu struju u svijetu iz hidrocentrale i prvi industrijski park koji je koristio takvu struju.
Robert Podrug, direktor CGO Bikarac koji se zalaže za energanu u Bikarcu jer smatra da bi se njome puno toga riješilo vezano za otpad koji se ne može reciklirati pa ga možemo odlagati u okoliš ili ćemo ga uništavati u energani i uz to dobivati toplinski u električnu energiju te gradskoj šibenskoj blagajni osigurati dodatnih najmanje tri milijuna eura godišnje, upozorio je i na problem mješanog otpada, ali i glomaznog otpora.
„Na razini Šibensko-kninske, Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije izdano je 680 tisuća rješenja ljudima koji se bave turizmom, a tu ima sigurno još 100 tisuća ‘crnih kreveta’. Sada zamislite da vam samo 10 posto tih ljudi promijeni madrac, noćni ormarić ili WC dasku. Imate na desetke tona glomaznog otpada koje trebate energetski oporabiti”, rekao je Podrug.
O globalnim izazovima održivog upravljanja otpadom te ulozi europskih zemalja u borbi protiv zagađenja raspravljali su na toj konferenciji i veleposlanik Austrije Josef-Markus Wuketich, veleposlanik Slovenije Gašper Dovgan te veleposlanik Danske Nj. E. Ole Henrik Frijs-Madsen. Moderirao je glavni urednik Poslovnog dnevnika Vladimir Nišević koji je pokrenuo pitanje praksativnih, ali i kulturoloških razlika među stanovnicima Europe. A one su, složili su se panelisti, imale izravan utjecaj i na percepciju pojedinih naroda o zaštiti okoliša.
“Kada je Centar Celje ulazio u drugu fazu realizacije, bio je na prvom valu europskih sredstava, a imali smo kako političku tako i tehnološku podršku. Od ideje do preuzimanja objekta prošlo je pet godina. Danas je to teško, ali tada je išlo, sve se poklopilo”, istaknuo je veleposlanik Slovenije Gašper Dovgan
Trava se preko ograde nerijetko čini zelenijom. Doslovni smisao te uzrečice, a usko vezano uz prakse gospodarenja otpadom, bio je dobar šlagvort okupljanja ambasadora triju zemalja Europske unije koje su ispunile ciljeve recikliranja komunalnog i ambalažnog otpada, i to na panel raspravi “Zeleni planet: odgovornost i suradnja u upravljanju otpadom” u sklopu jučerašnje konferencije piše Poslovni dnevnik.
Čak i Danska, nerijetko isticana kao jedna od vodećih zemalja Unije u smislu kako živi i promiče održive prakse, ima pred sobom još izazova na kojima treba raditi, ustvrdio je veleposlanik Ole Henrik Frijs-Madsen.
“Moja je zemlja među najvećim proizvođačima otpada koji dolazi iz kućanstava, ali kada imate izazov, morate ga i konstruktivno iskoristiti. To je primjenjivo i na gospodarenje otpadom. Uvijek u potpunosti podržavam tezu o važnosti zakonodavstva na razini Europske unije, ali smatram i da se narativ o otpadu u ovom slučaju promijenio. On se više ne bi trebao fokusirati na isticanje da problem postoji, jer to nam je svima zajedničko, već na iskorištavanje prilika oko tog problema. Važno je jednostavno redefinirati cijelu percepciju koju imamo o otpadu i gledati ga kao resurs, a znamo da svaki resurs ima svoju cijenu”, napomenuo je danski ambasador dodajući i da je praksa pokazala nužnost pravovremene edukacije o zaštiti okoliša.
U Danskoj su, naime, teme vezane uz zaštitu okoliša prije više od dvadeset godina postale važna karika obrazovnog sektora, pa je tako razvijen i koncept takozvanih “zelenih škola” koje na jednom mjestu, u online obliku, omogućavaju učenicima da se educiraju o održivim temama. Ipak, ne treba sve ostaviti samo na obrazovanju.
Da je otpad nužan i dragocjen resurs, znaju to i u Beču čija energana u centru grada postaje dokaz dobre prakse.
Bečki primjer dobre prakse
“Planovi gospodarenja otpadom usko su vezani uz njegovo spaljivanje i neizbježan su scenarij budućnosti. Prema Direktivi Europske unije o odlagalištima, zemlje članice moraju provoditi nacionalne strategije za značajno smanjenje količine biorazgradivog otpada koji se šalje na odlagališta. To je prvi ključni cilj i to je nešto što smo integrirali u austrijsko zakonodavstvo, ali zahtjeve Unije ne bismo mogli ispuniti bez spaljivanja otpada jer nam ono u realnim gabaritima pomaže smanjiti masu i volumen smeća. Usto, koristi nam i u stvaranju preduvjeta za kružno gospodarstva jer nam omogućuje ponovnu uporabu sirovina i dezinfekciju otpada”, zaključio je Josef-Markus Wuketich.
Korištenje goriva iz otpada u cementarama, ali i energanama koje otpad pretvaraju u energiju suvremen su i široko prihvaćen koncept reciklaže na području čitave Europe, istaknuo je u svom predavanju o održivom gospodarenju otpadom na toj konferenciji Robert Čajić, direktor Saubermachera.
“Čak 280 cementara u Europskoj uniji koristi gorivo iz otpada pri čemu su supstituirale čak 95 posto svojih potreba za energentima”, kazao je Čajić pa dodao da Austrija, Njemačka, Češka i Poljska imaju najveću stopu zamjene izvornog energenta gorivom iz otpada u svijetu.
“Proizvodnja krutog goriva prenamjenom otpada, to jest, njegovo energetsko korištenje predstavljaju sofisticiranu tehnološku alternativu tradicionalnim spalionicama komunalnog otpada”, zaključio je
Inače, Saubermacher grupa osnovana je 1979. godine u Grazu, posluje u 8 država godišnje i broji ukupno 3600 zaposlenih. Uz Austriju, prisutna je na hrvatskom, češkom, slovenskom, mađarskom, njemačkom, slovačkom te na sjevernomakedonskom tržištu. U 77 postrojenja za obradu otpada tvrtka preradi 3,5 milijuna tona otpada godišnje, a lani je ostvarila oko 450 milijuna eura konsolidiranog prihoda.
