Nekad poznati šibenski mesar koji je radio na Maloj loži Ivan Burazer Iličić već dugo se bavi vrtlarstvom u Donjem polju, a prvi je na šibensku pijacu prije desetak godina donio artičoke koje uzgaja u svom polju. Prepoznatljiv je po ljubičastima cvjetovima artičoka na svom štandu koje također prodaje i tvrdi da imaju magično svojstvo. Šjor Ive dolazi kao prodavač na šibensku pijacu samo kada je sezone artičoka koje ne samo da prodaje nego i promovira njihovu ljekovitost. Tako na njegovom štandu stoji natpis: "Artičoke koje prodaje Ive, kad ih češće jedeš naprosto te ožive". "Stare šibenske imućne obitelji su jele artičoke, ali ta namirnica nije bila baš zastupljena na jelovnicima običnih ljudi, težaka. Artičoka je ljekovita biljka, ali kad procvjeta je posebno divna. Stari Šibenčani bi stali kraj tog cvijeta i udisali ga da bi rasteretili dušu. Moj otac je uzgajao artičoke tako da sam ja u tome otkako sam rođen međutim namjena te bilje je kod nas prije bila drukčija. Poljoprivrednici je nisu uzgajači za jelo nego kako bi prehranili stoku. Lišće od artičoke se štavilo i zimi davalo stoci kao hrana. Mi smo kao dica jeli samo pupoljke, sirove. Kod nas siromašnih se one nisu kuhale", prisjeća se Ive. Svojim primjerom svjedoči o tome da rad na zemlji liječi. "Radio sam kao mesar, ali sam se zasitio tog posla, razbolio sam se. Zaključio sam da je najbolje da se vratim zemlji što je teže, ali je za dušu lakše. Prije dvije godine prošao sam tešku kalvariju. Prebolio sam dva raka, ali čim sam mogao hodati išao sa u polje među moje artičoke i ostale bilje što uzgajam. Imam i ljekovitu sikavicu koja je najbolji čistač organizma, malo maslina i vinove loze. Nije to lako. Nema tu neke zarade ali liječi dušu", priča Ive, zaljubljenik u artičoke. On donji dio te bilje, stabljiku jede svježu, a pupove obično samo dobro skuha , obavezno s koromačem, začini maslinovim uljem i uživa satima u "cucanju". Otkrio nam je i da dobro lešati artičoke pa na vodi u kojoj su se kuhali skuhati puru i sve dobro začiniti maslinovim uljem. "To je divota. Skuhane artičoke nisu jelo koje se jede na brzinu, nego se u njemu najmanje sat i pol gušta uz dobru kapljicu", savjetuje Ivo Burazer Iličić. Artičoke je na svom imanju u Prvić Luci uzgajala još u 16 stoljeću i još tamo rastu, a poznato je da je Antun Vrančić, kada je postalo biskupom pečuške biskupije u tadašnjoj Ugarskoj donio sa sobom upravo sjeme artičoka.
