U nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenje papa Franjo je upozorio vjernike, društvo i samu Crkvu na opasnost da postanu žrtve aktivizma, previše zabrinuti za stvari koje treba učiniti i za rezultate, gubeći iz vida bitno. -Naučiti odmarati se, - rekao je Papa, - odmor vodi do suosjećajnog pogleda prema potrebitima i izgubljenima.
-S jedne strane, dakle, poziv na odmor, a s druge suosjećanje s mnoštvom. Dvije su to naizgled nepomirljive stvari, no one, naprotiv, idu ruku pod ruku – naglasio je papa Franjo i objasnio:
-Kada nas, na primjer, zanos u vršenju našeg poslanja, kao i uloga i zadaće koje su nam povjerene čine žrtvama aktivizma, previše zabrinutima za stvari koje treba učiniti i rezultate. A onda se dogodi da se uznemirimo i izgubimo iz vida bitno, dovodeći sebe u opasnost da iscrpimo svoje snage i da nas shrva umor tijela i duha. To je važno upozorenje za naš život, za naše društvo koje je često zatočenik žurbe, ali također za Crkvu i za pastoralnu službu: čuvajmo se diktature činjenja! A to se također može dogoditi iz prijeke potrebe u obiteljima, kad je na primjer otac prisiljen biti odsutan zbog posla kako bi zaradio za život, pa mora žrtvovati vrijeme koje bi inače posvetio obitelji. Često odlaze rano ujutro, dok djeca još spavaju, a vraćaju se kasno navečer, kad su već u krevetu. I to je društvena nepravda. U obiteljima bi očevi i majke trebali imati vremena za zajedničke trenutke sa svojom djecom, kako bi obiteljska ljubav rasla i kako ne upali u ralje diktature rada. Razmislimo što možemo učiniti da pomognemo onima koji su prisiljeni tako živjeti. Odmor nije, kako nas Isus uči, bijeg od svijeta, povlačenje u osobno blagostanje; naprotiv, on je put u suosjećanje. Odmor i suosjećanje povezani su. Samo ako se naučimo odmarati, možemo imati suosjećanje. Naime, moguće je imati suosjećajan pogled, koji umije dokučiti potrebe drugih, samo ako naše srce nije izjedeno tjeskobom činjenja, ako se znamo zaustaviti i, u tišini klanjanja, primiti Božju milost. Stoga se, draga braćo i sestre, možemo zapitati: znam li se zaustaviti u svojim danima? Znam li izdvojiti trenutke da budem sam sa sobom i s Gospodinom ili sam uvijek u žurbi? Znamo li pronaći djelić unutarnje “pustinje” usred svakodnevnog posla i vreve? Uzmimo si, pogotovo sad kad je ljeto, ovo u zadatak: pokušajmo usporiti korak, zastanimo nakratko da promotrimo prirodu i provodimo vrijeme s onima koje volimo, ne zanemarujmo dijalog s Bogom. To će nas učiniti pažljivim i osobama sposobnim za suosjećanje. Neka nam Sveta Djevica pomogne da i usred svih svakodnevnih aktivnosti „otpočinemo u Duhu“ te da budemo raspoloživi i suosjećajni prema drugima.
Izvor&foto. Vatica Media
