Katarina Gregov Buneta jedna je od najmlađih, ako ne i najmlađa kandidatkinja za “Šibensku grandecu” do sada i prva otočanka koja se našla u utrci za tu titulu, a predložena je kao jedna od glavnih inicijatorica i organizatorica različitih programa i projekata koji su povećali ili će povećati kvalitetu života, pogotovo mladih obitelji, na otoku Zlarinu na kojem živi i radi.
Rođena je u Šibeniku, ali je već s četiri godine s obitelji odselila na Zlarin. Potom je nakratko živjela u Šibeniku dok je studirala i prvih godina kada je zasnovala obitelj, a onda se opet sa suprugom vratila za Zlarin na kojem odrasta i njezini dvoje djece – devetogodišnji Vilim i petogodišnji Matija. Katarina je direktorica TZ Zlarina, a tu je funkciju preuzela 2014. godine nakon prerane smrti svog oca Vladimira Bunete koji je bio predsjednik MO Zlarin i jedan od pokretača brojnih otočnih projekata za unaprjeđenje života otoka u svim aspektima. Nije joj bilo teško nastaviti taj njegov put jer mu je kao mlada djevojka u mnogočemu pomagala.
Aktivna je članica dviju udruga i to “Bodulići” i “Tatavaka”, koja nosi ime po jednoj rijetkoj zlarinskoj biljci, a postala je prepoznatljiva po svom projektu “Zlarin bez plastike” koji je dobio veliku pozornost i potporu javnosti.
“U “Bodulićima” sam aktivna već osam godina. Iz nas je dosta projekata koja su usmjereni na promociju kulturnog identiteta Zlarina te stvaranje uvjeta za kvalitetno i sretno odrastanje naše djece. Tako smo otvorili dječju igraonicu za koju nam Grad Šibenik plaća jednu zaposlenicu, organizirali smo da privatni brodar sa Zlarina dav puta tjedno prevozi našu djecu, koja to žele, na sportske aktivnosti u Šibeniku. Organizirali smo glazbenu radionicu za djecu koju vodi Nino Nimac te plesnu i likovnu koju vodi mlada umjetnica Antonija Dorbić. Svjesni smo toga da naša djeca koja odrastaju na Zlarinu nemaju puno mogućnosti za bavljenje organiziranim aktivnostima pa to nastojim na ovaj način prevladati”, kaže Katarina.
Na Zlarinu je trenutno osmero učenika u nižim razredima osnovne škole I četvero djece koja pohađaju igraonicu. Posebno su ponosni na to što u posljednje vrijeme tri mlade obitelji s djecom doselile na Zlarin.
Zahvaljujući Udruzi “Tatavaka” Zlarin je ponio epitet prvog otoka bez plastike u Hrvatskoj. Taj se projekt provodi četiri godine, a kada se zna da se prijašnjih godina na Zlarinu odlagalo oko 160 000 plastičnih predmeta onda su u protekle četiri godine zaista zaštitili taj otok od neprikladne i štetne plastike.
“Taj je projekt inicirala Ana Rob koja je porijeklom sa Zlarina, a živi u Francuskoj pa je jednostavno prenijela neka njihova iskustva. Drago nam je da smo takav projekt lani počeli provoditi na Krapnju. U Udruzi smo mi koji živimo na Zlarinu, ali aktivistice poput Ane i Ivane Kordić koje provode neke projekte izvan Zlarina, primjerice Klimatski kolaž, pa su u sklopu njega organizirali i edukaciju za članove naše Vlade”, ističe Katarina.
Obučila se za izradu EU projekata pa ih tako samo ne provodi nego i piše, a oni se nižu jedan za drugim. Uglavnom se oslanjaju na Ministarstvo regionalnog razvoja. Tako su uspjeli urediti lokaciju Lokvica, dobiti projekt uređenja crkvice svetog Šime na Zlarinu u kojoj je vrijedna numizmatička zbirka. Jedan od prvih projekata im je bio “Zlarinski mali vrtlari” u sklopu kojeg su uredili fasadu škole uz igralište. Nedavno im je odobren projekt uređenja sportskog penjališta…Ne iscrpljuju se samo u takvim projektima već organiziraju različite aktivnosti i manifestacije za odrasle kako bi i njima život na otoku bio ispunjen. TZ Zlarina pod Katarininim vodstvom pokreće i njeguje niz manifestacija i to ne samo u turističkoj sezoni.
“Zlarin je mala zajednica u kojoj smo upućeni jedni na druge i jedna drugome moramo pomagati. Tako je i s našim projektima u kojima svi sudjeluju na način na koji to mogu. Mislim da je to kvaliteta života na Zlarinu. S druge strane, gledajući našu djecu svjesni smo da su u odnosu na svoje vršnjake na kopnu hendikepirani i da im puno toga nedostaje. Ponekad sam tužna zbog toga, ali se ne predajemo i radimo na tome da to promijenimo”, objašnjava Katarina Gregov Buneta.
Na pitanje kako je doživjela to što je kandidirana za “Šibensku grandecu” skromno odgovara. “Moram priznati da nisam bila oduševljena jer sam po prirodi skromna I ne volim se eksponirati, ali s druge strane sam počašćena time što su ljudi prepoznali da to što radimo na Zlarinu ima smisla I što I ovom prilikom mogu predstaviti naše projekte”.
