Kalendar svih važnih datuma u povijesti Šibenika od 1066. do danas novo je djelo profesora Ive Livakovića najvažnijeg i najplodnijeg šibenskog intelektualca, ustrajnog čuvara novije i ukupne šibenske baštine.
Profesor Ivo Livaković, šibenski publicist, kroničar i kulturolog iako je zašao u 83. godinu i narušenog je zdravlja pa teško čita i piše, priprema novu knjigu o Šibeniku - kalendar u kojem će po biti nabrojani svi važni datumi iz šibenske prošlosti, od njegovog osnutka do danas s pričama o znamenitim Šibenčanima i o tome kada su što važno napravili. To je profesor Livaković obznanio sinoć u „Knjižari Matica“ čiji je gost bio u „Noći knjige“. Većina materijala za tu novu knjigu, kazao je, već je pripremljena, a preostaje mu samo da je do kraja oblikuje i pripremi za tiskanje. Ono što kod njega posebno fascinira, a to je pokazao i sinoć, jest intelektualna znatiželja i volja za stvaranjem i bilježenjem svega bitnog što je vezano za Šibenik, unatoč tomu što ima slab vid i što se pri pisanju može koristiti samo jednom rukom
Publici koja se u „Noći Knjige“ okupila u „Knjižari Matica“, među kojom je bio i šibenski gradonačelnik dr. Ante Županović sa suprugom, otkrio je kako puno više nego beletristiku voli čitati enciklopedija, kako niti jedno književno djelo nije dva puta pročitao, kako mu je najdosadniji klasik bio „Braća Karamazovi“ od Dostojevskog, a da uživa u čitanju djela Miroslava Krleže. Priznao je i kako se može smatrati narcisom, ali s pozitivnim predznakom, te kako je kao mladić počeo pisati i stvarati jer se želio isticati. Na pitanje žali li što je nešto napisao ili bi, da može, nešto napisao drukčije iskreno je odgovorio kako je požalio što je napisao kroniku o rujanskoj bitci za Šibenik „Oba, obadva su pala“ zbog neočekivano loših reakcija nekih ljudi na nju, ali da mu je istovremeno drago što još uvijek za tu knjigu dobiva i pohvale.
Priznao je i kako je imao problema s reakcijama mnogih Šibenčana nakon knjige „ Poznati Šibenčani“ jer su negodovali što se u njoj nisu našli ili pak što su se u njoj našli neki koji im nisu bili po volji.
„Problem je ne samo s tom nego sa svim knjigama to što ljudi ne čitaju uvod, predgovor i pogovor u kojem je sve objašnjeno, kako je nastala knjiga, po kojim kriterijima je pisana i nakon toga bi im sve bilo jasno. Ali oni odmah navale tražiti u knjizi sebe ili nešto što im je osobno zanimljivo pa zauzmu stav o cijeloj knjizi bez da su se prethodno informirali“, objasnio je profesor Livaković.
Za njega je knjiga u tiskanom obliku nezamjenjiv medij i smatra da bi stalno trebalo raditi na njezinu približavanju mladima, ali ne silom i prodikama već pronalazeći putove da ih se zainteresira za knjigu i pisano štivo kao takvo.
