Spomenik Nikoli Tommaseu otkriven 31. svibnja 1896. godine, srušen je i uništen 1954. godine. Sve do završetka Drugog svjetskog rata Šibenik je slavio Nikolu Tommasea kao jednog od svojih najvećih i najznačajnijih sinova. Svečano su obilježavane sve obljetnice vezana za njegov život i rad pa i obljetnice podizanja njegovog spomenika. Šibenčani su iznimno cijenili i poštivali Nikolu Tommasea, a njegov je spomenik, uz katedralu sv. Jakova, bio jedan od najvažnijih simbola Šibenika. Ideju za podizanje spomenika Tommaseu dalo je 1890. godine šibensko talijansko udruženje Lega Nacionale, a prihvatili su je i podržali gotovo svi Šibenčani na čelu s ocem modernog Šibenika, gradonačelnikom Antom Šupukom. Odbor za izgradnju spomenika odbio je idejno rješenje hrvatskog kipara Ivana Rendića, a prihvatio je rješenje talijanskog kipara Hektora Ximenesa. Sedam metara visok spomenik u gradskom perivoju bio je otkriven 31. svibnja 1896. godine uz najviše počasti pod pokroviteljstvom Općinske uprave i načelnika Šupuka osobno. Iako je spomenik tijekom dvije talijanske okupacije smatran dokazom da je Šibenik talijanski grad, Šibenčani se nisu nikada odrekli Tommasea, a uklanjanje njegovog spomenika smatrali su nepravdim. Odgovornost za rušenje spomenika pripisuje se pjesniku, inače Tommaseovom rođaku, Vladimiru Nazoru koji je 18. veljače 1945. godine održao govor u Šibeniku i tada je navodno kazao da nije očekivao da će ga "dočekati ovaj tolomaš" te preporučio da bi u Krešimirovom gradu, umjesto Tommaseu, trebalo podići spomenik kralju Petru Krešimiru IV. Priča da su Šibenčani Nazorov prijedlog s oduševljenjem prihvatili i da su Tommaseov kip srušili već sutradan, nije točna. Spomenik Nikole Tommasea uklonjen je tek 1954. godine pri obnovi perivoja i izgradnji doma bivše JNA i zgrade današnje osnovne škole Fausta Vrančića, prema projektima arhitekta Ivana Vitića. Spomenik kralju Petru Krešimiru IV. na mjestu Tommaseovog spomenika podignut je tek 55 godina nakon govora Vladimira Nazora.