Proslavljena je Svetkovina svetog Jakova, naslovnika šibenske katedrale. Misno slavlje u katedrali Svetog Jakova predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić u koncelebraciji s generalnim vikaro, Tomislavom Subotičanecem, katedralnim župnikom Krešimirom Matešom, biskupijskim tajniko, don Ivicom Bašićem te brojnim drugim svećenicima.
Biskup Rogić pozvao je vjernike da u Godine velikih jubileja na temeljitu pripravu kroz skrušenu ispovijed, aktivno sudjelovanje u svetoj misi i pričesti, molitvama Vjerovanja te molitvama po nakanama pape Lava XIV. U homiliju, se biskup Rogić se osvrnuo na pastoralno pismo biskupa u Jubilejskoj godini, naslovljeno “Na kršćanskim temeljima – u zajedništvu Crkve – biti hodočasnici nade” te pojasnio što obuhvaćaju kršćanski temelji: -Oni potječu iz obitelji, župne zajednice, biskupije te vlastitog naroda i domovine. Na njima se grade vjera i međuljudski odnosi, određuje životni pravac i cilj u koji želimo stići – u radost, u Božju blizinu, vječni život na koji nas je Krist svojim uskrsnućem pozvao.
Biskup je kazao kako svetkovina sv. Jakova progovara vjernicima na više načina:
-Govori nam Božja riječ, govori nam ove velebna katedrala koja plijeni svojom ljepotom i izaziva divljenje. Govori nam tradicija vjere u koju smo uronjeni, koju smo od svojih predaka primili ondje gdje nas je Gospod htio i na život pozvao. Govori nam i vlastito srce koje traži Gospodina, susret s njim i uvijek novu, obnovljenu životnu snagu za vedriji i radosniji korak naprijed, ono Božje znanje i razboritost da nas vodi kroz kušnje našega vremena.
-Sveti Jakov svjedoči o krhkosti ljudskog bića, ali istovremeno i o snazi koja od Boga dolazi da se bude dosljedan, svjedočiti i podnijeti mučeništvo. Čovjek je glinena posuda i stoga mu je potreban oprez, mudrost i razboritost, a nadasve svijest o vlastitoj ranjivosti i malenosti. Toga će i sveti Jakov postati svjestan kroz kušnje kroz koje su apostoli morali proći. Još na vratima dvorane posljednje večere majka sinova Zebedejevih vuče Isusa za rukav i pita prva mjesta u Isusovu kraljevstvu za svoje sinove. Naljutit će se i ostala desetorica. Izbit će svađa. A Isus umiruje i poučava. Poziva na služenje. On, Sin Božji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Ušao je u našu povijest, u našu tjelesnost, uzeo na se sve breme čovjeka da nam pokaže kako ga nositi i da svojom žrtvom ispravi naše pogreške, okaje naše grijehe, vrati nas Ocu nebeskom. Za to svjedočanstvo sv. Jakov i apostoli živjet će i dati svoje živote. Ne pronalazimo li u ovim riječima odgovore i za današnje kušnje, za izazove današnje Crkve, nas vjernika, današnjeg nasljedovanja Isusa Krista? Mogli bismo reći: da se valovi zbivanja danas lakše s čovjekom poigravaju nego ikad prije. Upravo zato treba nam jasnoća Jakovljeve vjere kojom prijanja uz Krista. A mi? Kojom ćemo logikom živjeti, koja ćemo pravila usvojiti? Apostole i svetog Jakova nosila je snaga vjere u Božju pobjedu ljubavi i dobrote, što im je omogućilo da nadvladaju apsurde mržnje i zla, vjerujući da zlo i nevolje imaju svoj kraj, a vječni život s Bogom ostaje zauvijek. Zato, Sveti Jakove, moli za nas kršćane današnjeg vremena, nas u Šibeniku i našoj biskupiji, i cijelom svijetu, da pred novim izazovima, kušnjama, neizvjesnostima i varljivim ponudama svijeta, znamo sačuvati vjeru u Boga jedinoga, Krista Spasitelja uskrsloga i Duha Svetoga: Božju ljubav, snagu i mudrost, životvorca. Isprosi nam sv. Jakove, da i mi budemo zagledani u obećanu besmrtnost, vječni život s Bogom kao konačni cilj našega života. Svojim zagovorom posreduj snagu ljubavi koja prihvaća žrtvu i daruje sebe za Boga i svoje bližnje snagom Kristove ljubavi koja s križa obasjava svijet. Neka se to pretoči u naše živote, naše obitelji, naš narod i cijeli svijet! Da to svjedočanstvo današnje Crkve bude vidljivi znak neugasive nade - kazao je biskup Rogić u homiliji.
Izvor: Šibenska biskupija / Foto: Ivo Kronja
