Žena je ženi drug, a ne vuk, ustvrdila je jedna panelistica na jučer završenoj Nacionalnoj konferenciji Hrvatske udruge žena poduzetnica Krug koja je održana u Kninu, i da je konferencije potvrdila i da su jedna dugoj inspiracija i potpora. Da takvo povezivanje poslovnih žena ima smisla potvrdio je i to da je na toj konferenciji bilo oko 100 sudionika među koja su velika većina bile žene.
Ta je konferencija bila posvećena ženama u ruralnim područjima u kojima one, kada se bave nekim poslom, nailaze na još više prepreka i izazova, ali mnoge su ih uspješno prebrodile i razvijaju uspješan biznis. Neke od njih su bile panelistice, a svojim poslovnim i životnim pričama oduševile su svoje kolegice koje su upijale njihove pozitivne misli i ohrabrujuće poruke.
Takvo je bilo i uvodno izlaganje dr.sc. Irene Ateljević, moderatorice prvog panela nazvanog „Opstati/Ostati” koja je započela riječima poznate psihoanalitičarke i feministkinje Maureen Murdoch iz knjige „Putovanje junakinje: Žensko traganje za cjelovitošću”, uz ostalo da današnja žena osvjetljava tamne, sjenovite prostore unutar sebe kroz praksu meditacije, poezije, igre, kopanja po zemlji i iscjeljuje vlastitu mušku i žensku prirodu i tako mijenja svijest planeta Zemlje.
„Dosta je priča u kojem je ruralno uvijek bespomoćno i konzervativno, ali to više nije tako, ruralno postaje in, daje puno mogućnosti za je kreativni lifestyl, povezivanje poduzetništva i dobrog života”, kazala je dr.sc. Ateljević. Mary Ann Rukavina Cipetić, predsjednica GTF-Inicijative za održivi rast, kazala je da u ženskom poduzetništvu nikada nisu bile sporne mogućnosti i novac, ali da je poduzetnost potrebna u povezivanju žena. „Svaka je žena poduzetnica od rođenja, ona uvijek nešto poduzima. Ruralno područje pruža puno mogućnosti, ali kriza nam je u ljudima tu je povezivanje i osnaživanje bitno. Žensko poduzetništvo se ne razlikuje od muškog, ako smo vrijedne to smo što jesmo, a ne zato što smo žena i muškarac, ali žene nailaze na puno više prepreka. Žene ne žive u stakleniku, odmah se nađemo na udaru vjetrova i zato smo snažne”, istaknula je.
Pravi primjer za to Svjetlana Lenac, poduzetnica iz Hrvatske Kostajnice koja je nakon udaje doselila u taj gradić i otvorila knjigovodstveni servis, ali je poduzetništvo uvijek privlačilo i o njemu je učila prateći svoje klijente.
„Krenula sam učit i o poduzetništvu. Shvatila sam da moram krenuti u nešto što nitko ne radi i palo mi je na pamet da proizvodim rezance od buće koji se tradicionalno prave u Hrvatskoj Kostajnici. Suprug i ja osnovali smo OPG za uzgoj buće i proizvode od buće.Nismo imali zemlje, nismo poljoprivrednici, nismo imali ni motiku. Molili smo roditelje da na njihovoj zemlji posadimo buće, a otac mi je rekao da od tih rezanaca nema ništa jer je buća samo za hranjenje svinja. Krenuli smo sami, dižući zajmove. Išli smo na sajmove i upoznavali divne ljude koji su cijenili naš proizvod. Nije nam glavni cilj zaraditi novac nego povjerenje kupaca i to da ostavim nešto našem gradu, nešto vezano za tradiciju. Želimo da nam turisti dolaze nama kušaju taj tradicionalni proizvod”, ispričala je Svjetlana i poručila: „Kada imaš snove i vjeruješ u sebe ostvarit ćeš ih. Nije bitno ono čega nema nego ono što imate i što možete od toga napraviti.
Jednako je inspirativna i ohrabrujuća priča Katarine Peršurić koja sa sestrom vodi vinariju u Višnjanu u kojoj proizvode samo pjenušce, a vinariju su naslijedile od oca. „Već je s tri godine znala da sam da ću biti vinarka. Upisala sam srednju poljoprivrednu školu u kojoj sam upoznala sadašnjeg supruga, a kasnije i agronomski fakultet i sa sestrom sa preuzela očevu vinariju. U njoj proizvodimo isključivo pjenušce i 30 posto proizvodnje izvozimo. Nažalost vinarstvo se i dalje doživljava kao muška profesija pa za sestru i mene, kada smo na sajmovima najčešće misle da smo hostese i traće da razgovaraju s „gazdom” . Potpuno sam posvećena svom poslu i nema boce šampanjca koja je izašla iz naše vinarije, a da nije prošla kroz moje ruke”, kazala je Katarina.
Veteranska u ženskom poduzetništvu na ruralnim područjima je Ana Barača, direktorica Centra za poduzetništvo u Sinju i utemeljiteljica Sajma pršuta u tom gradu.
Prvih godina na tom su sajmu sudjelovali samo veliki, industrijski proizvođači pršuta, a danas su to uglavnom mali OPG -ovi i svi imaju HASP i okrenuti su proizvodnji dalmatinskog pršuta od domaće sirovine.”Osnažile smo i žene koje danas možda ni dalje nisu vlasnice zemlje, ali su barem nositeljice obiteljskih gospodarstava, a u Sinju, gradu kamenih gena na čelu svih institucija su žene osim što je muškarac gradonačelnik”, zaključila je Barač.Da na sve probleme u poduzetništvu treba gledati kao na izazove i prepreke koje je moguće prevladati svjedoči i Klaudija Krstičević, vlasnica OPG „Happy citrus” iz Metkovića.
„Ostala sam bez posla, a imala sam obiteljske nasade citrusa. Predložila sam svojoj obitelji da krenemo u ekološku proizvodnju. Bili smo u tome prvi u dolini Neretve i odmah smo počeli dobivati. nagrade. Napravili smo proizvode od tih čistih citrusa.Na našem imanju površine 1ha raste mješoviti nasad ekoloških mandarina, limuna, naranči i smokava. Proizvodimo razne kombinacije džemova, marmelade, sokove od 100% voća bez dodataka, i voćne slatke zalogaje poput suhih smokava, arancina, limuncina i mandaricma”, objasnila je Klaudija i ustvrdila da je u posu ne vodi isključivo profit nego ljubav prema prirodi , ljudima i njihovom zdravlju.
