Šibenski biskup u miru mons. Ante Ivas blagoslovio oltar blaženog Alojzija Stepinca u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju

Šibenski biskup u miru mons. Ante Ivas predsjedao je euharistijskim slavljem za vrijeme kojeg je blagoslovljen oltar blaženog Alojzija Stepinca s oltarnom slikom i relikvijar sa Stepinčevim moćima u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju.
Biskup Ante Ivas je u propovijedi vjeru Šimuna Petra i ostalih učenika koji su ostavili sve i krenuli za Isusom, usporedio sa životom mladog Alojzija koji se odazvao na Isusov poziv da bude svećenik i hrabri pastir svoga naroda u tim teškim i mračnim vremenima u kojima se nalazio svijet i Hrvatska.
-U ono vrijeme reče lsus mladom svećeniku Stepincu: Alojzije, izvezi, zaveslaj na pučinu Crkve moje u Hrvatskoj, baci mreže moje Riječi, moje poruke, moga djela za spasenje svijeta. A bila su tada olujna vremena na pučini svijeta i na pučini njegove Crkve u našem hrvatskom narodu i domovini, vremena opasna, prijeteća, vremena puna noći, mraka, koji se sve stravičnije spuštao nad čitavi svijet. Malo je bilo hrabrih koji su se u toj „noći svijeta” usudili se zaveslati na pučinu, baciti ‘mrežu Božje riječi’, paliti Božja svjetla, zastupati Božju istinu i ljubav, buditi nadu da jedino Bog može  spasiti čovječanstvo od propasti.“
Govoreći o blaženikovom životu u tim teškim vremenima, biskup Ivas je kazao da je Stepinac i danas blagoslov svome narodu i budi u vjerniku utemeljenu nadu u Boga koji je jedina snaga i uzdanje u nevoljama života:
-Mi danas blagoslivljamo Gospodina jer nam je u onim vremenima, u danima ‘nevolje velike’ koja je zadesila Europu i čitavi svijet, u vremenima koja je kalvarijsko bolno i mučno proživljavao i naš narod hrvatski, poslao je svećenika i biskupa, čovjeka čvrste – stamene vjere, neustrašiva pogleda, uspravna koraka, biskupa jasnih i čvrstih kršćanskih moralnih stavova, čovjeka čiste savjesti, odrješita svjedoka velike i široke Božje ljubavi. Čovjeka neslomljive duhovne snage, biskupa koji je svojim uzdanjem u Gospodina, snagom Njegove Riječi, tješio i hrabrio svoj narod, svoju Crkvu katoličku. ‘Na tvoju Riječ bacit ću mreže’, govorio je vjernički hrabro i neustrašivo i ustrajno svome narodu budio utemeljenu nadu da jedino Bog može napuniti mreže ‘života u izobilju.’ Govorio je to cijelim svojim životom, sve do osporavanja, do progona, do sramotne osude, do uzništva u Lepoglavi i Krašiću, do podmuklog trovanja, do mučeništva, do smrti ali i do danas i za sve dane i godine buduće. ‘Stepinac mu je ime!’“
-Stepinac je bio glas kada su se mnogi bojali govoriti, -kazao je biskup Ivas - Bio je glas Crkve i jasno zastupao onaj poredak koji je Bog zapisao u ljudskoj savjesti: „U vremenima kad se uz stravičan teror, uz nebrojene materijalne i nevine ljudske žrtve i u našem narodu, nasilno propagirao i krvavo provodio, tzv. novi poredak, suprotan volji Božjoj upisanoj duboko u narav, u srca i u savjest ljudsku, nadbiskup Stepinac je 1943., u jeku neviđenog genocida i strašnih zločina koji su se provodili u ime fašističkog i komunističkog ‘novog poretka’ govorio jasno, kad se rijetko tko u Europi to usudio: ‘Mi osuđujemo sve nepravde. Osuđujemo sva ubijanja nevinih, paleže i zatiranja. Žaleći nevolje i boli sviju koji danas nepravedno pate, mi odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak koji je upisan, ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj, prstom Boga živoga !”
Opisujući Stepinčevo hrabro držanje pred komunističkim sudom, biskup je kazao da je blaženik izvršio volju Božju:
-Pred Okružnim sudom, blaženi kardinal Stepinac je govorio: ‘Ja znam sto je moja dužnost. Milošću Božjom ja ću je izvršiti do kraja, bez mržnje prema bilo kome, ali i bez straha od bilo koga.’ ‘Budi volja tvoja’ bila je posljednja riječ koju je Blaženik izgovorio na svom samrtnom krevetu u Krašiću, na današnji dan 1960., u ruci je držao upaljenu svijeću kandeloru. Vjerujemo da je to bila njegova posljednja molitva, želja, poruka i oporuka svome narodu i Crkvi, za ona, ali i za ova i za sva vremena, svima, vjernicima laicima, redovnicima i redovnicama, svećenstvu, biskupima. Nije to bila riječ izdahnuća nego poruka velike vjere, nade, utjehe i usklik radosti, jer Božja ljubav uvijek pobjeđuje.
-Koja je to kršćanska dužnost današnjih vjernika u Hrvatskoj, -zapitao se biskup i nastavio:
-Čini mi se, sestre i braćo kao nas Blaženik i danas pita: ‘Znademo Ii mi današnji kršćani, mi Crkva u Hrvatskoj, ovdje u Sinju, u ovim okolnostima I izazovima, osobnim, društvenim, crkvenim i narodnim. Znademo Ii koja je naša kršćanska dužnost: ‘Budi volja tvoja ‘ kaže Krist. ‘Neka mi bude po Tvojoj riječi! ‘ govori Gospa.  Jesmo Ii mi spremni vršiti Božju volju, dosljedno, do kraja? Toliko nam je to upravo danas krvavo potrebno! Dopuštamo Ii mi, ili se možda lako mirimo, da se u nama i među nama zatire ime Božje, njegova nazočnost, na poseban način u Euharistiji, i njegova volja u nama, njegovi zakoni, njegova ljubav, njegova Crkva? Mirimo Ii se da se u nama i među nama olako briše i čupa i ruši nas kršćanski i nacionalni identitet i iskon? Znademo Ii i imamo Ii hrabrosti odgovoriti na ta pitanja, ovdje pred likom Čudotvorne Gospe Sinjske i od danas pred slikom blaženog Alojzija?“